Resident Evil (2026) - Recenzija
Više Cregger, manje Resident
Kao neko ko je Resident Evil igre igrao i bez prestanka religiozno pratio od 1996. godine pa do danas, iz ugla jednog super-fana kome je ovaj serijal jedan od omiljenih, ne mogu da kažem da je ova franšiza ikada dobila poštenu filmsku adaptaciju. I to ne da nismo imali dobre filmske adaptacije, imali smo horor, ali ne onaj kakav smo želeli, nakon Romerovog filma koji se nije materijalizovao, W. S. Andersonov serijal sa Milom Jovović imao je brojne nastavke koji su se takmičili u tome koji će više da oskrnavi izvorni materijal i testirali koliko niska ocena kritike može da bude na Rotten Tomatoes-u. Ceo serijal je tu negde u zelenom rotten rangu od 20-30%, a jedan nastavak ima čak i 18% - impresivno!
I dok je Capcom ređao sasvim solidne animirane Resi filmove (sve preporuke, svaki valja), zapadne produkcije su pokušavale i igrane serije (otkazano posle jedne sezone na Netflixu), a i da pokušaju da ugode fanovima sa Welcome to Raccoon City (2021) – koji više deluje kao da je napravljen da bi se odbio porez ili ispunila obaveza zbog licence, nego što je imao neku poentu.
I nakon svega toga sada u velikoj 2026. stigao nam je skroz novi Resident Evil film od perspektivnog mladog režisera Zach Creggera. Okej, mlad je skoro koliko i ja, generacija se dobro drži, ali perspektivan svakako jeste! Nakon dva veoma neuobičajena i čudna horor filma Barbarian (2022) i Weapons (2025) i njihovog uspeha da nateraju kritiku i fanove da pričaju o njima na TikToku, gospodin je lansiran u stratosferu i dobija priliku da kao svoj treći film radi adaptaciju jedne od najpoznatijih horor franšiza u istoriji video igara. Izbor mi je od starta delovao čudno, iako su mi se njegovi prethodni filmovi veoma dopali nisam mogao da vizualizujem kako će se njegov stil uklopiti u Resident Evil – a i intervjui gde je jasno navodio da “pravi nešto svoje” i da neće koristiti ništa iz izvornog materijala nisu baš zvučali obećavajuće. Ipak, sada nakon pogledanog filma na premijeri sinoć u IMAX-u, hajde da vidimo šta smo na kraju dobili...
Pa, definitivno je napravio nešto svoje
Pa, definitivno je napravio nešto svoje. Ovaj film je nešto kao spinoff priča koja strogo prati protagonistu, običnog lika dostavljača Bryan-a (Austin Abrams), koji mora da dostavi paket u Raccoon City tokom tipičnog Resident Evil virusnog outbreaka. Bryan je ortak koji treba da predstavlja običnog, ne preterano inteligentnog lika, koji se pored svojih privatnih problema sa devojkom eto našao u svemu tome, potpuno nesvestan događaja oko sebe. Gledaoci su bukvalno stavljeni u njegove mokre čarape, prateći radnju samo iz njegovog ugla bez ikakve dodatne ekspozicije, jer već i sami znamo da se u pozadini dešava Resident Evil. E sad, taj Resident Evil koji se dešava u pozadini bi možda bio sličniji igrama, ali mi to ne vidimo, vidimo Bryana kako često na vrlo komične načine biva smotan i pogubljen, dok pokušava da se naoruža i savlada prepreke. Cregger je rekao da je iz poslednjeg edita filma izbacio mnoge scene na koje se test publika glasno smejala, ali čak i posle te korekcije u finalnoj verziji koju smo gledali sinoć i dalje ima njegove bizarne komedije i da, ljudi su se i dalje smejali. U nekim trenucima ovog ne toliko dugog filma (sat i po), scene su delovale kao nekakav SNL skit, tj. kao parodija na Resident Evil.
Ideja je bila da se gledaoci poistovete sa likom koji nije trenirani S.T.A.R.S specijalac, niti Leon Kenedi, već batica koji je do sada pucao samo u video igrama – ili u nekom prenosnom cheeky duplom meta-fazonu, sam igrač koji prvi put pokušava da igra Resident Evil, a ne zna ni kako da drži kontroler. Ideja i poruka su jasne, a ni izvedba sa neke filmadžijske strane nije loša. Lepi kadrovi, sjajno osvetljenje, tenzija i Creggerovski gnusni gore fazoni su totalno on the spot. Sama činjenica da lik ima samo tri filma, a da bih ja bez greške mogao da pogodim da je on režirao i ovo, sve i da nisam znao, govori o tome da lik ima ozbiljan autorski pečat i svoj unikatni stil.
Koliko je sve ovo zapravo Resident Evil?
E sad, koliko je sve ovo zapravo Resident Evil? Tu već nailazimo na problem veličine debelog zombija iz kanalizacije. Zaboravite na priče iz marketinga da se film možda odvija paralelno sa događajima Resident Evil 2 igre ili da ima inspiracije iz Village-a i četvorke – jednostavno, nema veze ni sa čim. Veze su sitni easter eggovi, koji su više vezani za samo izvođenje igara nego za lore, kao i jedno spominjanje Umbrella korporacije. Okej, nije problem što nema likova iz igara, ali čak ni virus nije iz igre, kao ni zombiji i ostala čudovišta. Zack je očigledno gamer i inspiraciju je našao i u mnogim drugim igrama i delima, tako da njegov Resident Evil često može da prođe i kao Silent Hill ili Left 4 Dead, možda čak i neki World War Z, jer nećete videti niti jednog Resi zombija ovde, lickera ili Tyranta. Ne, pored beskonačne arhive ikoničnih čudovišta iz brojnih igara, autor je rešio da pravi nešto svoje, kao brljotinu u kojoj je pomešao i šta treba i šta ne treba, samo se dalje udaljavajući od toga da sve ovo liči na igru na kojoj se izuzetno blago, samo ovlaš, zasniva.
Biće tu po neka zelena biljka u saksiji, dosta katanaca na metalnim kapijama, vrata koja se otvaraju polako, brendova municije, i imena grada finalne lokacije, ali to bi otprilike bila kompletna povezanost sa Resident Evil-om. Često film prelazi i u pogled iz prvog lica, samo da podsetim, samo jedna od devet mainline igara ima takvo obligatorno izvođenje, ali hej, neka te ovo podseti na video igre, zalutali gledaoče!
Da me ne shvatite pogrešno, film je super, zabavan i samo vozi, za svojih nešto više od 90 minuta trajanja, nema dosadne momente i ne gubi vreme, pa je kao takav idealan za popcorn ili načos gledanje u bioskopu, dok pojedete gotovo. Posebno ako ste gledali i voleli Creggerove prethodne filmove, nema šansi da se ne provedete sjajno, samo ipak u poslednjih pola sata film je mogao da se zove i The Substance 2, ili da ima ponovo neko random ime kako autor voli da odvali, jer i ono malo imaginarne veze sa Resident Evilom se do kraja potpuno gubi i može da bude bukvalno bilo šta.
Deluje da je (ne-gamerska) kritika već dobro prihvatila ovaj film i da će proći dosta bolje od neslavnih prethodnika, ali lično se nadam da će sledeći projekat Zacha Creggera ponovo biti autorski, a da Resident Evil mogu opet da ostave malo da odstoji do nekog sledećeg podjednako random reboota.
Film smo pogledali zahvaljujući distributeru Jučer Srbija / Hrvatska što nije uticalo na našu ocenu.
Za
- Creggerov autorski pečat
- Odlična atmosfera
- Body horror i preterani gore
Protiv
- Gotovo nikakva veza sa Resident Evil lore-om
- Previše komedije u pojedinim scenama
Resident Evil (2026) recenzija filma
